Divljačni prijelazi, poznati i kao ekološki mostovi, imaju vitalnu ulogu u sigurnosti životinja i vozača na raznim mjestima u svijetu. Ove građevine pomažu smanjiti broj prometnih nesreća sa životinjama, a istovremeno pridonose održavanju prirodnih staništa životinja. Povijest ekoloških mostova seže sve do 1950. godine kada je prvi most izgrađen u Francuskoj.
Od tada su ovi mostovi i druge slične strukture, kao što su divljačni prijelazi, sustavi za odvodnju ili tuneli, postajali sve češći širom svijeta. Posebno su rasprostranjeni u Europi, gdje se, primjerice, u Nizozemskoj nalazi najduži ekološki most na svijetu. U Sjevernoj Americi postoje brojni slični projekti, uključujući više desetaka prijelaza u Nacionalnom parku Banff u Kanadi. Zanimljivi primjeri u članku uključuju norveški projekt pčelinjeg autoputa, koji pruža sigurno mjesto za gniježđenje i hranjenje pčela. Na Božićnom otoku u Australiji plastični prijelazi i povremene zatvaranje cesta podržavaju siguran prijelaz crvenih rakova. U Massachusettsu zaštiti daždevnjaka pomažu mali tuneli kroz koje sigurno prelaze ceste. Učinkovitost ekoloških mostova očituje se ne samo u sprječavanju nesreća već i u očuvanju ekološke ravnoteže.
Na primjer, u saveznoj državi Colorado broj prometnih nesreća sa životinjama smanjen je za 87%, što dokazuje uspješnost ovakvih mostova. Dizajn takvih rješenja zahtijeva složeno planiranje i široku suradnju. Članak kao poseban primjer navodi Novi Zeland, gdje su volonteri izgradili podzemni tunel za male plave pingvine kako bi im omogućili siguran prijelaz preko prometnih cesta. Ukratko, ekološki mostovi i slična rješenja za očuvanje prirode izuzetno su važni za unapređenje harmoničnog suživota ljudi i životinja, a članak donosi sjajne primjere iz različitih zemalja za prikaz njihove učinkovitosti.
