Prijelazi za divlje životinje, poznati i kao ekološki mostovi, imaju ključnu ulogu u sigurnosti životinja i vozača na različitim mjestima u svijetu. Ove građevine pomažu smanjiti broj saobraćajnih nesreća sa divljim životinjama, a istovremeno doprinose očuvanju njihovog prirodnog staništa. Istorija ekoloških mostova seže sve do 1950. godine, kada je prvi most izgrađen u Francuskoj.
Od tada su ovi mostovi i druge slične strukture, kao što su prijelazi za divljač, odvodi ili tuneli, postali sve češći širom svijeta. Posebno su se proširili u Europi, gdje se primjerice u Nizozemskoj nalazi najduži ekološki most na svijetu. U Sjevernoj Americi također postoje brojne slične inicijative, uključujući desetine prijelaza u Nacionalnom parku Banff u Kanadi. Među zanimljivim primjerima u članku je i projekat autoputeva za pčele u Norveškoj, koji pruža sigurna mjesta za gniježđenje i ishranu pčelama. Na Božićnom otoku u Australiji, plastični prijelazi i povremeno zatvaranje puteva omogućavaju sigurnu migraciju crvenih rakova. U Massachusettsu, male salamanjderke štite tuneli koji im omogućuju siguran prijelaz preko puteva. Efikasnost ekoloških mostova nije samo u sprječavanju nesreća, već i u očuvanju ekološke ravnoteže.
Na primjer, u državi Colorado broj saobraćajnih nesreća sa divljač je smanjen za 87%, što dokazuje uspješnost ovakvih mostova. Ipak, realizacija ovakvih rješenja zahtijeva temeljno planiranje i široku suradnju. Članak navodi kao poseban primjer Novi Zeland, gdje su volonteri izgradili podzemni tunel za male plave pingvine, pomažući im da sigurno pređu prometne ceste. Zaključno, ekološki mostovi i slična rješenja za zaštitu prirode su od iznimne važnosti za promicanje harmoničnog suživota životinja i ljudi, a članak donosi izvrsne primjere njihove efikasnosti iz različitih zemalja.
